LUKOVICE - lukovičasto bilje

(i druge srodne biljke)

Lukovičaste biljke spadaju u najpopularnije cvjetnice u vrtu. Vjerojatno zbog toga što većina cvjeta rano u proljeće, kad ostale biljke još ne otvore niti lisne pupoljke.

Ja ih strašno obožavam, što se može vidjeti iz podužeg popisa vrsta koje imam zasađene u vrtu. Ovdje nisam naveo potpun popis jer sam dio starinskih vrsta dobio od susjeda, mame ili prijatelja. Naveo sam samo kupljene lukovice, budući da imam njihovu deklaraciju i fotografiju.

Od svih lukovičastih biljaka najviše volim zumbul ili latinski Hyacinthus. Posjedujem dosta kultiviranih sorti punog cvata, poput sorte "Jan Bos" na slici lijevo, ali mi je svejedno najdraži onaj starinski, jednostavni, plavo-ljubičasti zumbul. Onaj što prekrasnim mirisom ispunjava proljetne vrtove. Moja baka ih je sadila u svaki kutak vrta, gdje god je mogla zgurati lukovicu. Sjećam se kako je s proljeća cijeli dvor bio ispunjen tim opojnim mirisom.

Gotovo svake godine Uskrs padne u periodu kad zumbul procvjeta pa smo njime kitili uskršnja gnijezda. Da me tko pita kako miriše Uskrs, bez razmišljanja mogu reći - na zumbule. A bome sam i nebrojeno puta dobio po turu kad sam pretjerao u branju tih nježnih cvjetića. Baka je zdušno čuvala svoje miljenike.

Drugi cvijetak, koji nam je podjednako bio opsesija jest narcis. Samo, njega nismo smjeli kidati masovno kao zumbul. Ima one ogromne cvjetove, pa čim jedan capneš baka već spazi da nešto fali i odmah masti kuhaču:)

LEGENDE

Stari su Grci, kao i ja, bili zadivljeni tim prvim proljetnim cvijećem. O svakom od njih su ispreli i neku legendu, a čak su i puno svojih junaka u njeg' pretvorili.

Da smo mi danas kojim slučajem u poziciji da smišljamo legende, naši bi se junaci pretvarali u međede, vučine, zmijurine ili neke druge akrape, a ne u mali cvijetak zanovijetak. A mi smo, kažu, napredna, moderna i liberalna civilizacija.

...o zumbulu i narcisu

Jedna od ljepših legendi jest i ona o nastanku zumbula, a koja ide nekako ovako:

Prema grčkim legendama Hijacint, spartanski princ bio je prekrasan i atletski građen Apolonov ljubavnik. Njih su dvojica vježbali bacanje diska, kad je odjednom Hijacint pogođen u glavu s diskom koji je skrenuo s puta, a uzrok tome bio je Zefir koji je bio ljubomoran na Apolona jer je i sam volio Hijacinta. Kad je Hijacint umro, Apolon je bio shrvan i prokleo je svoju besmrtnost htjevši se pridružiti svome ljubavniku u smrti. Od njegove je krvi Apolon stvorio zumbul (lat. Hyacinthus), a suze Apolonove postaše latice zumbulova cvijeta.

Ja sam uvjeren da je baš onaj obični zumbul iz bakine baščice nastao od suza prelijepog Apolona. Pogledaj samo tu na fotografiji. Pa zar latice ne djeluju kao suze samoga Boga? A i miris mu bome mora imati neko anđeosko porijeklo ili čak možda božansko.

Što se tiče narcisa, vjerojatno je svima poznata legenda o njemu, o nje-govoj ljepoti, osudi bogova zbog koje nikad neće biti svjestan svoje ljepote, jezeru, utapanju, cvijetu koji je nikao na mjestu gdje se utopio….

Meni je draži nastavak te legende, dio priče o jezeru koje tuguje za Narcisom:

Kad je Narcis umro došle su Oreade, gorske nimfe i vidjele jezero kako plače za njim. Rekoše mu: "Svi tugujemo za Narcisom, ali ti jezero sigurno tuguješ najviše. U tebi se on svakoga dana ogledao i ti si jedini svakodnevno promatrao njegovu božansku ljepotu." Jezero se začudi -"Zar je Narcis bio lijep? Ne plačem ja zbog toga. Plačem jer sam ranije, svakoga dana, u njegovim očima gledao odraz svoje vlastite ljepote!"

SADNJA LUKOVICA, ODRŽAVANJE, OKOPAVANJE….

Velika većina lukovica se sadi u jesen kako bi već iduće proljeće uljepšale vrt svojim cvjetovima. Pravila sadnje ovise o vrsti i napisana su na pakiranju. Uobičajeno je da rupa bude toliko duboka da iznad lukovice položene u rupu bude zemlje za još 2 visine lukovice.

Ako su lukovice zdrave uspješno će preživjeti zimu i vrlo rano u proljeće izvirit će prvi cvjetovi. Nakon što biljka ocvjeta potrebno je otkinuti osušene cvijetove da se biljka ne iscrpljuje stvarajući sjeme. Lišće se nikako ne smije dirati sve dok se samo ne osuši. Većinom djeluje prilično neugledno, ali ga se mora ostaviti jer ono stvara rezervni šećer koji će biljka spremiti u lukovicu i koristiti ga za rast u narednoj godini.

okopavanje, malč...

Gredice gdje su posađene lukovice se ne smiju okopavati, nego tek površinski prorahliti trozubom motikom ili oruđem koje ne zadire duboko ispod površine zemlje. Zato unaprijed valja dobro odabrati mjesto sadnje i obavezno ga zapamtiti. Ukoliko se i dogodi da se motikom ošteti lukovica, potrebno ju je izvaditi iz zemlje, rez naprašiti prahom drvenog ugljena i ponovno ju zasaditi. Većina će naredne godine svejedno istjerati, uz možda nešto manji intenzitet cvatnje.

Ako su lukovice posađene u gredicu s trajnicama koja je pokrivena debelim slojem malča, sloj je potrebno malo stanjiti, jer malč jednako smeta rastu lukovica, kao i korova. Pogotovo se ni u kom slučaju ne smije upotrebljavati malč od kore četinara, koji se često prodaje u trgovini. Takav malč je toliko kiseo da, ukoliko se ne ispere prije upotrebe, zna spaliti i puno jače biljke, a svojim velikim komadima kore i drveta obično potpuno spriječi rast lukovičastog bilja. Radije se može upotrijebiti malč od sitno nasjeckanih grančica, slame ili sijena. Ali ni takav ne smije biti deblji od nekoliko centimetara. Najbolje je rasporediti ga oko biljaka tek nakon što izvire iz zemlje.

mjesto sadnje…

Mjesto sadnje je lako odabrati budući da lukovičaste biljke ne traže neke posebne uvjete za tlom ili suncem. U vrijeme kad one cvjetaju drveće još nije olistalo pa sunčeva svjetlost dopire do tla u svim dijelovima vrta.

Ja ih volim posaditi u male gredice (krugove) oko drveća ili grmova i u gredice s trajnicama. Primjerice, tulipani su izuzetno efektni oko drveća, zumbuli i narcisi uz rub staza, a šafrani prekrasno izgledaju u kamenjaru. Najveća je greška načiniti gredicu isključivo s lukovičastim biljem. Takva gredica će već u svibnju biti potpuno pusta i nagrđivati izgled vrta. Obavezno ih treba kombinirati s trajnicama i jednogodišnjim cvijećem kako bi tijekom godine na gredicama uvijek nešto cvalo.

razmnožavanje…

Lukovičasto bilje se najuspješnije razmnožava vegetativno.

Svake godine oko matične lukovice nastane nekoliko manjih lukovica (poput česna češnjaka). Ukoliko ih se ne odvoji od matične lukovice, one će naredne godine stvoriti samo list, a cvjetat će od druge godine pa nadalje. Isprva će se busen povećavati i sve lukovice će uspješno cvjetati, no s vremenom će nastati gužva i neće biti dovoljno hranjivih tvari za toliko novonastalih biljaka, na tako malo prostora. Da bi se cvatnja nastavila i dalje, potrebno je svakih nekoliko godina busen izvaditi, razdvojiti lukovice i posaditi ih na zasebno mjesto.

Ako je namjera vrtlara dobiti nove lukovice, onda se taj postupak obavlja svake godine. Male lukovice se odvajaju od matične biljke i sade na zasebno mjesto. Prve godine će istjerati samo list i lukovica će skupljati hranjive tvari za cvatnju iduće godine, a druge godine se lukovica može presaditi na trajnu lokaciju, prodati ili mijenjati s prijateljima za neku drugu sortu.

Lukovice u mom vrtu seoskom

Kao što sam već rekao u vrtu imam dosta lukovičastog bilja. Ovdje ću objaviti skenirane fotografije s deklaracija kupljenih lukovica, bez posebnog opisa svake pojedine vrste, budući da većinom razlikuju samo po izgledu, a ne po zahtjevima za uzgoj.

LIATRIS

Pošto nije česta biljka dat ću njen opis.

Liatris je također lukovičasta bilja. Uspješno podnosi našu klimu i jake zime. Lukovice prezimljavaju pod zemljom, ne moraju se vaditi. Cvjeta u rano ljeto roza perjanicama visokim i do 80 cm. Ne podnosi previše vlažno tlo i traži nešto više sunca nego proljetne lukovičaste biljke. Uopće ne podnosi umjetna gnojiva. Ja sam jednog potpuno spalio gnojenjem. Jako otporna, a dekorativna biljka.

DICHELOSTEMMA

Nativna biljka Kalifornije, ali uspješno podnosi naše zime jer po Američkoj klasifikaciji temperaturnih zona spada u zonu 5, što znači da podnosi temperature i do -23 °C. U prirodi raste na livadama. Cvjeta grozdom crvenih cvjetova na stabljici dugoj i do jedan metar. Otporna na sušu i nije pretjerano zahtjevna. Voli sunčane položaje.