/ vrtlarski dnevnik

ožujak 2008. godine

1. - 2. ožujka

subota / nedjelja, 1. - 2. ožujka

Prvi proljetni mjesec - subota ujutro

Prekrasan početak ožujka. Jutro okupano suncem, vesela igra i cvrkut ptica pod prozorom, lavež pasa, štrickanje voćarskih škara, smijeh djece i polusatno tračanje seoskih bakica pod prozorom. Moglo bi se reći - proljeće je.

Čekalo me puno posla, no dao sam si oduška i lagano pijuckao kavu na terasi u društvu kujice Lune.

Završavanje projekta - 'krug'

Drveni krug sam protekli tjedan obondeksirao, a danas na njega učvrstio željezne nosače i hondom ga prevezao na vikendicu. Dok sam stigao tamo vjetar je već svojski puhao.

Iskopao sam temelj i jedva nekako učvrstio krug da ga vjetar ne sruši prije nego se beton dovoljno stvrdne. Bilo je to pravo Mister Been-ovsko iskustvo za mene. Krug golem i nezgrapan, a vjetar nemilosrdan. Pomoći naravno niotkud. Taman učvrstim jednu stranu i okrenem se da uzmem novu letvu, kad udari nalet vjetra i obori krug na tlo. Ja opsujem dvije-tri vjetru i prijateljima kojih nema na pomoći, sve lijepo ponovo učvrstim i krenem dohvatiti čekić, kad opet vjetar udari nemilice i ponovo ga obori na tlo. E tu sam već psovao i pet-šest psovki prokletoj suboti i prokletom vremenu i skupini G8 koja uništava svjetsku klimu i naravno opet dvije-tri ništ-koristi prijateljima kojih nema kad mi najviše trebaju. Trajalo to neko vrijeme sve dok mi nije pošlo za rukom između dva udara vjetra učvrstiti obje strane kruga.

Evo u dvije slike kako to sada izgleda (daske-držače ću skinuti idući vikend kad beton jače stegne):

Nedjelja prijepodne….projekt 'Saksija na ulazu u gornji vrt'

Kao što sam ranije spominjao, dala mi mati 200kn prošli listopad da si kupim poklon za rođendan.:) Ja naravno nisam ništa kupio nego natenkirao nešto goriva u moj autić. Sjetila se ona toga prije par tjedana i pitala što sam si kupio. Nisam mogao ništa drugo nego otić do trgovine i kupiti ovu saksiju. Doduše i potrebna mi bila ta saksija, ali nikako nisam našao vremena da odem do Osijeka da ju kupim.

Preostalo mi još da sazidam postolje i sve skupa učvrstim na ulazu u gornji vrt. Taj dio posla sam odradio jutros.

Pitao me kolega pravim li ja to krstionicu, ono na ulazu u crkvu, gdje stoji spužva sa svetom vodom. E pa da ne bude zabune, to nije krstionica, to je saksija iz koje će visjeti slapovi ljubičastih surfinija i tako krasiti ulaz u gornji vrt.

Prvi cvjetovi u vrtu…

Na kraju ću objaviti još nekoliko fotografija biljaka koje počinju s cvatnjom u vrtu. Toplo vrijeme proteklih dana brzo ih izmamilo iz uspavanih pupoljaka.

forzicija

jaglac

jaglac

rabarbara

visibaba

šafran

Tjedan od 8. - 16. ožujka

Napokon počinje proljeće. No uz svu ljepotu, proljeće donosi i jako puno posla.

Toliko posla je bilo ovih dana da nisam stigao napisati ni slova na stranici. (Još uvijek sam živ, ako ste pomislili da mi se štogod dogodilo.:)

I dalje sam najviše radio na uređenju gornjeg vrta popularno zvanog "rupa".

U ovih tjedan dana učvrstio sam drveni krug u vrtu, uredio mali krug na ulazu i započeo sa izradom fontane u velikom krugu. Nakupovao sam i zasadio gomilu proljetnih lukovica: ljiljane, gladiole, kamelije….

Krug sam uspješno učvrstio na prijelazu iz malog u veliki krug i još jednom ga obondexirao.

Mali krug sam omeđio ciglom i po ciglama zasadio čuvarkuće te ih "zarazio" mahovinom. Tako će vrlo brzo dobiti starinski, rustikalni izgled. U ovaj mali krug dolazi drvena klupa koju ću načiniti od oblica.

Zasadio sam ruže i trajnice u zapadnu granicu glavnog vrta…..

Isto tako i u moj "Istarski ipsilon":)….

Forzicije su procvale i uljepšale vrt. Sad već na nešto i liči (Pogled iz gornjeg u glavni vrt):

I na kraju, započeo sam sa izradom fontanice. Za sada tek sam nabavio materijal i pripremio ga za slaganje fontane.

Napravit ću je od 3 škafa za malter, koje koriste građevinari. Na dva škafa sam izrezao preljev i na nj nalijepio komad plastike od kante, a na jednom škafu našarafio sifon koji se koristi za sudopere. Kao "šaht" u kom će se nalaziti pumpa upotrijebio sam obično plastično bure.

Evo ovako to izgleda kad je pripremljeno za slaganje fontane:

Period od 17. - 30. ožujka

Tijekom ova dva tjedna najviše energije i vremena posvetio sam izradi fontane. Napokon je sve proradilo i odlično funkcionira. Prilično sam ponosan na obavljeni posao. Evo nekoliko fotografija da vidite kako je taj mukotrpan posao napredovao u fazama izrade:

Škafove sam ukopao na tri različite dubine, tako da voda može preko preljeva teče iz gornjeg u donji bazenčić. Najdonji bazen ima sifon kao sudoper i preljeva se u bure koje služi kao šaht, a ukopano je pored njega. Oko bazenčića sam poslagao kamenje i manje komade drveta.

Komadima drveta sam načinio male terase, sve površine prekrio korom za malčiranje i posadio žbunaste trajnice.

Za izleta u Slavonski Brod kupio sam ćup od terakote i učvrstio ga tako da se preljeva u gornji bazen, a na plastične preljeve polijepio kamenčiće. Kao ljepilo sam upotrijebio silikon za sanitarije. Na šahtu sam napravio mala drvena vratašca (zaključana lokotom), spojio ćup i pumpu gumenim crijevom i sve skupa napunio vodom. Evo kako to na koncu izgleda kad se sve pusti u rad:

Osim fontane, u subotu 29.03. sam obrezao vinograd, a u nedjelju sastavio ružin luk na ulazu u budući tajni vrt. Lukovice su počele s cvatnjom. Svojim izgledom i božanstvenim mirisom uljepšale su čitav vrt.

Dragi moji zumbuli:

Maleni moji, sramežljivi šafrani:

Ponosni tulipani (o kojima ću ispričati jednu pričicu na kraju):

Moj maji tujipančić pinokio, sunce tatino majušno:)

I na koncu njezino veličanstvo, raspojasana teta Rabarbara:

priča o tulipanu

Na kraju, kako sam obećao, evo jedna anegdota o tulipanu.

Tamo negdje početkom osamdesetih dolazio u moj grad predsjednik predsjednišva Jugoslavije. Učitelji organizirali nas dječicu da mašemo zastavicama i bacamo cvijeće pred uvaženog gospodina, tj. druga. Bilo je to u proljetno doba kao sad pa nije bilo puno cvijeća oko kuće. Tek nađoh jedan jedini žuti tulipan točno uz stepenice kod ulaza u kuću.

Kako sam ponosan bio. Nisam imao puno cvijeća, ali sam imao jedan od najljepših. Jedva sam čekao trenutak kad ću ga baciti ispred druga što dolazi. Očito je to neka velika faca čim mu priređuju ovoliki doček - pomislio sam. Bio sam siguran da će drug između sveg tog cvijeća spaziti upravo moj, najljepši žuti tulipan.

Postrojili su nas s obje strane ceste i dali nam zastavice u ruke. Mahali smo kao sumanuti sve dok ne ugledasmo neki crni auto kako dolazi. Učiteljica reče - bacaj cvijeće.

Naišao auto pored mene pa i ja, pun ponosa, bacio to svoje tulipanče pred njega na cestu. Vozač uvaženog druga pregazi cvijetak prednjim točkom, a na cesti ostade tek žuto zelena ljigava mješavina, koja je prije par trenutaka bila moj lijepi žuti tulipan.

Kako sam se tupo osjećao nakon toga. Prestao sam mahati zastavicom, blenuo u onu ljigu na cesti, objesio svoj mali naivni nosić i krenuo put kući. Znao sam da sam onaj cvijetak ubio namjerno, bez ikakvog razloga. Drug koji dolazi me uopće nije spazio, a cvijetka pored stepenica na ulazu u kuću više nije bilo.

Sad kad sam iskusniji (da ne kažem da sam omatorio, daleko bilo) shvatio sam: U čitavom životu jednog čovjeka postoji jako malo ljudi za koje vrijedi ubrati tulipan što raste pored stepenica i baciti im ga pred noge. Jako malo. Zato valja biti prilično oprezan s tim.

Razni drugovi i današnja gospoda sigurno nisu zaslužili da ijedan cvijetak njima u čast završi život kao ljigava mrlja na asfaltu.

moj vrt seoski - HOME

na vrh